Čak 17 posto žena u Hrvatskoj, prema istraživanju Ženske sobe, bile su žrtve silovanja ili pokušaja silovanja
ZAGREB - Svaka druga Britanka vjeruje da su žrtve silovanja same krive za to što im se dogodilo, svaka deseta tvrdi da žene provokativnim plesom, oskudnom odjećom ili flertom izazivaju silovanje i trebaju biti spremne podnijeti posljedice, a 35 posto Britanaca smatra da se silovanjem ne može smatrati seks s osobom koja to ne želi.
Šokantni su to podaci koje je provela jedna britanska klinika za pomoć žrtvama silovanja, a prenio Daily mail.
- Mene, na žalost, ovi podaci nisu šokirali. U Hrvatskoj bi bili vrlo slični, ako ne i gori - kaže psihologinja Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe koja pruža pomoć žrtvama seksualnog nasilja.
Stereotipi i predrasude, ističe, duboko su ukorijenjene u društvu i to jednako među ženama kao i među muškarcima.
Mit o silovanju
- Radi se o mitu o pravom silovanju, koji je sveprisutan. Prema tome mitu, silovanje je nešto što se događa usred noći, u napuštenom dijelu grada, počinitelj je neki manijak s oružjem, žrtva je pretučena i ima teške tjelesne ozljede. Za većinu je to silovanje i tu nema dvojbe - objašnjava Mamula.
Istraživanje koje je 2006. godine objavila Ženska soba pokazalo je kako ispitanice smatraju da nije bilo silovanja ako žena nije pružila izuzetno jak fizički otpor (36 posto), ako nema teške tjelesne ozljede (32 posto) i ako počinitelj nije neki nepoznati manijak (32 posto).
Međutim, ističe Mamula, činjenice su sasvim suprotne: u najvećem broju slučajeva silovatelj je poznata osoba - partner, bivši partner, prijatelj, član obitelji, nasilje se događa u domu žrtve ili počinitelja, nema oružja, a žrtva najčešće nema ni teških tjelesnih ozljeda, već počinitelj koristi prijetnje, žrtvin strah, šok i sram.
- Mame nas odmalena uče da ne hodamo same po noći, osobito u minicama, da se čuvamo čudaka, pazimo tko nam što stavlja u piće, da ne autostopiramo i slično. Stoga smo sklone vjerovati da smo, ako poštujemo sve te norme, zaštićene. No, to jednostavno nije tako - objašnjava Mamula.
Najsklonije predrasudama, pokazalo je britansko istraživanje, upravo su mlade djevojke u dobi od 18 do 24 godine.
Predrasude mladih
Svaka četvrta u toj dobnoj skupini smatra da je žrtva sama odgovorna za silovanje ako prihvati piće od silovatelja, ako dobrovoljno uđe s njim u razgovor ili ako nosi kratku suknju.
- Upravo ona skupina djevojaka koja je najčešće u prilici tako postupiti - prihvatiti piće ili stupiti u razgovor s nepoznatim muškarcem - najsklonija je osudama. Bile smo šokirane kad je naša pravnica održala predavanje o seksualnom nasilju studenticama Pravnog fakulteta, koje su sve redom smatrale da je djevojka u većini slučajeva sama kriva za to što joj se dogodilo - kaže Sanja Sarnavka, koordinatorica Udruge B.a.b.e.
NE uvijek znači NE
Čak 17 posto žena u Hrvatskoj, prema istraživanju Ženske sobe, bile su žrtve silovanja ili pokušaja silovanja. U svijetu se brojka kreće od 15 posto pa sve do 40 posto u Kanadi.
- Postotak ovisi upravo o tome što tko smatra silovanjem. Neke žene još uvijek ne misle da mogu biti silovane u braku ili da ih može silovati dečko - objašnjava Mamula, ističući da je NE uvijek NE i da tu nema dvojbe. Žena ima pravo odlučivati i ima pravo odbiti seksualni odnos. Sve što se dogodi nakon njezina odbijanja jest silovanje.
‘Silovana? Ne vjerujemo’
- Silovanje je kod nas još uvijek moralna kategorija pa se ne smatra istim nedjelom ako je silovana djevojka promiskuitetna ili ne, je li bila pijana kad je silovana ili ne i slično. Pa i dio Kaznenog zakona koji regulira kažnjavanje seksualnog nasilja kod nas se još uvijek zove “Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa”! Već se godinama borimo da se konačno izbaci to “ćudoređe” iz naziva, no još ništa - kaže psihologinja Maja Mamula. Najgore je, ističe, što su i policiji i državnim odvjetništvima takve okolnosti izrazito važne, pa o tome, prema njezinom iskustvu, ovisi i kazneni progon počinitelja.
- Žene se vrlo rijetko odlučuju prijaviti silovanje. Nakon toga, policija sve dobro “odvaže” i odlučuje što će poslati u daljnju proceduru. Imali smo klijenticu kojoj policija ne samo da nije vjerovala da je silovana već ju je odvela i na detektor laži.
Nakon policije, slučaj mora još proći “češalj” državnog odvjetništva, a tek tada dolazi do suda - kaže psihologinja Maja Mamula.
Razne olakotne okolnosti: branitelj, režiser, zaslužan
ZAGREB - Kakvi su rezultati sudske prakse u Hrvatskoj, ne može se sa sigurnošću reći jer nadležne institucije ne vode precizne statistike. U Velikoj Britaniji samo jedan od 14 prijavljenih slučajeva završi osudom.
Jedna od najpoznatijih presuda u Hrvatskoj svakako je ona gospićkog suca Branka Milanovića, koji je u slučaju silovane košarkašice Illishe Jarrett odlučio da je lokalni moćnik Joso Mraović nevin, jer je guranje prsta u anus okarakterizirao kao rukovanje. No, Milanović je i ranije imao sličnih ispada. Tako je u slučaju već osuđivanog silovatelja Ivice Luketića procijenio da nije kriv, iako je ušao navečer u kuću svoje poznanice, uperio u nju pušku i tražio seksualni odnos. Nakon što je ona to odbila, strgnuo je s nje odjeću, lupao joj glavom o zid i silovao je. U zoru ju je opet silovao. - Optuženica je vitalna, snažna i zrela žena, koja zna osjetljiva mjesta na muškarcu i jednim bi udarcem izbacila optuženika iz borbe - objasnio je Milanović.
Analiza udruge B.a.B.e. iznjedrila je i druge sudske bisere.
- Imali smo slučaj u kojem je jedva punoljetnu, nevinu djevojku na posebno ponižavajuć način 24 sata maltretirao i silovao direktor hotela u kojem je tražila posao. Suđenje je trajalo 18 godina, a počinitelj je osuđen uvjetno jer je tada već bio star, jer mu je žrtva oprostila i jer je bio branitelj - priča Sarnavka. U drugom slučaju olakotna je okolnost što je silovatelj “režiser Hrvatske televizije”, a u trećem što je nemjerljiv njegov doprinos u stvaranju samostalne Hrvatske!
Zivinice-caffe
17/02/2010 19:39 
broj jedan 
143 
Stampaj
PDF
